Sanjala sam te opet....sakrivao si pogled od mene ...i bio si sa drugom ...sa kakvim bolom sam se budila ...to samo zna srce moje ...dosao si samo da me rans....tvoja sam, i ranjena i tudja ....samo tvoja ...
Kada bi daljine znale koliko nedostajes donele bi te kroz prozor nocas
i spustile..tu...meni na jastuke..
zoru da osvetlis,
jutrom ruku na kosu da mi spustis i vrelim dahom ogolis samocu...
da nikad vise sama bez tebe ne osvanem..
Htela bih samo da te zagrlim, da se u tom jednom zagrljaju izgube sve suze, sve tuge, sve boli. Posle ću lako... Posle ću da živim od sećanja na taj jedan zagrljaj, jer to je život, barem moj. Sav je od sećanja i uspomena, sav je pun tebe, a tebe nigde..
Tišinom umivena , tišinom mi milovano lice , tišinom dah osetila na vratu , tišinom naslonila glavu na jastuk...i tišinom vrištim tvoje ime ...milo moje ....