Korcam bilo gde, svet je i onako veliki i ne moze se oako preci..

Vreme je i onako odletelo sa selicama i ostavilo me samo u gradu.

A ja.. ostala sam kao ptica slomljenih krila koja nije mogla da odleti sa svojim jatom.

Kao covek kome su iscupali grkaljan i sada ga teraju da peva.

Putem beznadja vode me misli..

Osudjena sam za ubistvo svih prijatelja, a kako da dokazem da sam nevina, kad me je i moje srce izdalo...??!

Sedim ovde i brojim dane.. gledam kako mi sreca umire a iz ociju gubi se sjaj, ni ptice mi vise ne pevaju, samo jato crnihg vrana svilo je gnezdo u mojim ocima.samo krik ranjene srne je u mom grlu