30 Januar, 2009 12:45
posuh ti staze ostrim trnjem,
prosao si ne trepnuvsi..
posuh ti staze mirisnim cvecem,
prosao si ne trepnuvsi...
unistih sve sto je tebi sveto,
srce ti je bilo ravnodusno...
sagradih kule i gradove za tebe,
pogled ti je spokojno pocivao na mom ramenu.
bezah od tebe,
pratio si me kao sena...
gurah te od sebe,
nikada nisi otisao...
spavah u tvom zagrljaju, nista ti ne pruzih - sve ti dadoh, bilo ti je sve jedno...





30/01/2009, 14:24
Rečita i lepa pesma...da li mu je toliko stalo da ga nikakva ometanja nisu zbunjivala?
30/01/2009, 15:23
Naravno da mu je jako stalo i nista ga nikad nece omesti :))))
30/01/2009, 15:26
Sta god da se desi bice uvek uz nju!!!