A vreme je …

Otici je bar lako ! a zabroaviti?

Lako se okrenuti! A zazmuriti!

Poljubiti! A voleti? Ispiti! A popiti? Umreti ! a ziveti?

Secati se! a sastaviti secanja po svojoj meri?

Moj najveci strah ako te pustim da odes da ces me stici u snu…

A vreme je…

Vreme je….

Svaka tuga neka bude moja. A svaki osmeh tebi poklanjam, svaku srecu I svaku radost. Odricem se tih poroka daj mi tugu I bol da budu moja sreca..

 

Raduj se! Osecam senu tvoju, I tebe van ogledala u svakom kamenu, u svakoj zili drveta koje je ikada pokusalo da raste. Osecam te u svakoj sitnici u svakoj kaplji …a govorim o jednom vec odavno dalekom… skrivenom iza laznih imena onom kog nadjete u pesmama knjigama I romanima u svim decijim pricama, o onom koji kradom jos uvek zeli pred san da mu sapucu price a zaspace pre nego se nacne krov od cokolade. Onom koji zeli da mu vetar gladi kosu.. o onom dalekom koji se nece zadrzati, a vi,cete ga se secati I onda kad ga ne bude.. o onom u dubini, a lik koji ogledalo stvara veruje,poverovacete I vi u njega. o onom cija jutra brisu sve..

Vreme je…

Svaki osmeh…svaka sreca… svaka radost.. I zelja…

Tvoja je. ostaj mi dobro mali veseljace.. i nemoj pustiti da dete nestane... ne daj rekama da te vode, povedi ti njih, ne daj se godinama i teskim snovima, cuvaj sebe najvise od sebe, pusti nek te vole, pusti nek ti pridju, dozvoli sebi da se opustis, dozvoli sebi da zaboravis..dozvoli da oprostis..dozvoli da sunce udje i u tvoja jutra.. ne trazi istinu nocu, ne trazi utehu i ne trazi razloge..sami ce doci ako ih ima..

i ne zaboravi raduj se!

osmeh leci sve...