Sta je sve ovo oko mene?

Ne mogu da disem, ne mogu da hodam.

Kao da je moja stvarnost zavrsena .

Ne mogu da se setim svog oziljka u srcu,

a isto tako ne mogu ni da pricam o njemu.

Da li osecam jos onaj bol?

...Osecam ga, kao da je tu samnom...

 

  pusti da u srce urezem crte tvog lika

  pusti da u njemu zapisem slova tvog imena

  pusti da isplacem zadnje suze na tvom ramenu...

 

 

Evo, vec se nazire, mali andjeo na buducoj slici...

Evo, vec mi se reci molitve sa usana odvojise...

 

    kandilo ikona i sveca na starom su mestu

    i sve je tu, dok ocekujem tebe

    da se pojavis kao prividjenje,

    da podaris mojoj dusi mir,

    da dodirnes moje lice

    pa da mi se desi vaskrsenje....

 

    mali andjeo na slici,doveden do savrsenstva

    molitva je do poslednje reci izrecena,

    ikona se vise u mraku ne vidi, 

    miris tamjana se vise ne oseca

    i tebe nema....

Zivot nam vraca ono sto mi drugima dajemo..

a gde je ona rec, tiha, dobra rec sto svetli u mraku

kao mali, mali oganj koji se nikada ne gasi....

Gde je rec UTEHE.....?