Kome umiru kceri bremenite ?
Pricaj mi o tome bedo pripovedacka.
Koje si ruho navukla pre ponoci ?
Koji si lazni kamen pod jezik stavila ?

Osedlao sam nebo leka da trazim.
Sav sam blistav od zezenog zlata
ispod pohabane kabanice.
Sto kaludjera sam platio da se mole,
za miris bozura, za besmrtnu amajliju.
Jezdim kroz grbavu maglu svemirsku.
Groznom pesmom u krug mi celo opojali
planine,praznine, bezzubi vilenjaci lazovi.

I... Jezivi ironicni osmeh na kraju putesestvija,
u tvom slepilu,
na grobu tvog surovog cutanja.

Razvezi ! nikad ne razvezala
ljubavi moja.