Dva su srca želela isto, moji snovi bili su njegovi
Njegov bol i mene je boleo
Ali tek sad znam da nije iskreno voleo.

Poklonili smo jednom drugom svaki tren postojanja
Bojio je moje dane
I ja njegove, svim bojama.

Ali strahovi nadjačaše ljubav
Da smiri moje nemire nije hteo ili znao nije

Oluje su u meni besnele, ostavljale pustoš,
Kidale me i lomile...


Na tom putu posustadoh, potonule su moje nade
Dozivah ga, al uzalud, on zbog mene ne zastade

Već produži sam i ostavi me
Kolena krvavih i poderanih dlanova

I padoše suze u prašinu
Zastrašujući eho mog glasa
Zaustavljao je slučajne prolaznike

Ali klonulo je moje telo
Srce moje je skamenjeno

I pretvara se u spomenik
Svim ljubavima palim...

Koliko je veceras grad mirisao na tebe. Veceras je noc pala samo zbog tvojih prstiju. Kako sam ih osetila... Kako bi se svet poceo okretati u suprotnom smeru... Da si tu... Kako zelim da cujem tvoj dah, tvoj uzdah... Da si tu... I da te pomirisem, da osetim da postojis... U ovoj noci koja je samo tvoja... Opet lezem sama u krevet... Da si tu... Bio bi i osmeh na licu... Da si tu... Da si samo tu... Ali sta ja znam, ja sam samo popila... I predala srca bez borbe.... Lepo spavaj andjele...