Htela bih san
da u njemu docekam
da sve ovo prodje.
 
opet govorim kao neznalica.
 
nista ne prolazi
dani se smjenjuju
dobri iza najgorih
gori posle boljih.
 
i uvek samo bezazlenost
(i nishta kao ona)
jedna sitna i naivna tuga
lako preboljiva
jer je bezazlena
u sasvim obichnoj noci
(kojoj se predhodno radujem).
...da, kao sto rekoh , sasvim bezazlena suza
koju ponekad i ljubav prizove...
u novom danu lichi na  predskazanje
za realnu  tugu.
 
posla mi je suza proshle noci bez razloga.
 
danas
u danu koji je mirisao na bolnichke hodnike
nema suze
nema tuge.
 
samo  umor.
 
i zelim da zaspim
ali nista ne "radi" dovoljno jako
da umrtvi udove
i ucini da
osecam i manje od nista.