Danas je bio jedan od onih dana
Kada je bolje ne ustajati iz kreveta.

U stvari, kad bolje razmislim, već dugo
Svaki dan mi je upravo takav.

Sa bezličnim se stapam, ni pobede
Ni porazi, do srca ne dopiru.

Jer svaki osmeh i svaku suzu
Za njega čuvam,

Toliko, da sam zaboravila
Da se smejem i da plačem.

Oči sanjara u tebe ne gledaju
Moje misli lutaju ko zna gde,

Posmatrajući te, ja samo pokušavam
Da se setim oblika njegovih usana.

Besumni sum koraka
bolni odjek bez odjeka,
cujem, a ne cujem polako nacujem,
da je bol prerastao sve, bas sve
granice zdravog razuma,
lagano silazim sa uma...
I svaki tvoj korak sada ponovo pratim,
pokusavam da shvatim da ne mogu da te vratim,
stare staze, nove nade,pune prasine i stakla,
i to sve da bi me tvoja ruka ponovo dotakla!!!
Da li je to ljubav ili samo bol?
Samo tracak nade da ce biti kao nekada...
Mada sve je prestalo i u mahu nestalo,
srce sto te voli jedino je ostalo...