Ne razmišljam... ćutim i osećam
Ne nagomilavam reči zbog smisla
Stojim na ivici i čekam
Ne silim razum da nadvlada
Ne pokušavam da napišem pesmu
Oslobađam srce prekora i želim
Žmurim da ne gledam u prazno
Pokrivam se da mi ruke ne polete
Tada zaluta stih i ništa više

Kada je noć ne vide se oblici
Oči su zaklonjene snovima
Ne dozivam ime dok spavam
Samo ponekad odlutam
Često se okrenem na stranu svetlosti
Tada zaboravim da se divim trenutku
I probude se moja čula

Sanjivo dočekujem dan
Meki uzdah na jastuku
Novo jutro se osmehuje
Melodija je u ušima
Snove sam ostavila na prozoru
Oblačim stvarnost i koračam
Tragovi su iza mene
Danas putujem svojom glavom