....premalo je reči koje želim čuti, a previše je onih koje znam.....

Pričaj mi

Pričaj mi... o nebu kad razlije se prva jutarnja misao na postelji umornoj... o oblacima što izviru na prozoru dečijih snova.
Pričaj mi... o planinama, o onim večitim proplancima zavejanim tišinom, o onim brdima što zaslepljuju svet lepotom mira.
Pričaj mi... o gordim dolinama što povlače svest u sunovrat nedosanjanih snova, o nabujaloj reci što stanuje u drhtavim grudima nečije strasti.
Pričaj mi... o pticama što skrivaju iskipele zrake daleke zvezde, o kricima u daljini što prelamaju se kroz tuđi eho.
Pričaj mi... o još neutabanim putevima što čekaju da nova čežnja zakorači, da ritmom olujnih vetrova izobliči davno poznate staze.
Pričaj mi... o kišnim kapima kada kvase trenutke slobode, o poplavama pesničke misli u tek spoznatoj noti.
Pričaj mi... o paru cipela koje nikad nisu kisle zajedno, o željama koje na pola otkrivene leže u spoznaji.
Pričaj mi... opet o nebu, sve dok ne potamni, o krhkim rečima koje putuju kroz to vreme.
Pričaj mi... posle o užarenim miljama što ostaju za srećom, o prašnjavim snovima što ređaju se u prostranstvu beskraja.
Pričaj mi...
Pričaj mi... sada dok još se nije zamaglio lik u ogledalu, dok još muzika ispunjava bezumlje naše stvarnosti, kad tek se rađaju naša srca...
Pričaj mi...