ti,mesece sto donosis spokoj
igubljenim dusama u neopisivim bolovima
ti,protektoru srca,
koja su voljena a posle ostavljena,
baci svoj uveli pogled
barem na tren,prema meni.

Ti,mesece koji vekovima cekas
da te sunce obuhvati,
cekas sa ljubavlju i suzama
tvoju vecnu ljubav,
nauci me da prodjem kroz muke
i moli da mi ljubav dodje.

Ti,mesece koji poznajes tolike tajne
uspokoji mi dusu jednim poljupcem
i ako je pisano da mi nema ljubavi
pretvori me u senku ili glinu
umiri kapak koji place
i ceznju koja mi srce slama.

Ti,mesece daruj mi iz tvoje tisine
i u jutranju rosu ugasi mi suze,
kvasi mi usne svetloscu sunca
pogledaj me duboko u oci
bar na tren,a posle nek zaboravim.