Promrzlo granje u nemome kriku
Oblaci svoju ledeno belu odoru
Pahulje krupne boje ovu tuznu sliku
Opet prezivljavam svoju najvecu moru.
Sad mi se sve sto drago mi je bilo
Pretvara u avet praznih ociju nemu
Sve ono crno u dusi sto se skrilo
Izlazi da nahrani strahotu njenu.
Opet sama stojim u ovoj sumornoj noci
Ponovo odbrojavam dane do smrti
I samo zelim vecni mir koji ce doci
Kada ce planeta prestati da mi se vrti.