Stvorila te tiha patnja,

bunt nedobijenih ratova,

rvolucija u mojoj dusi,

koja je mrzela ovaj svet-

sve...



...preglasno kucanje satova...

...preglasnu pesmu svatova...

...mir u svetu...

...nemir u meni...



Lako je bezati od ljudi...

Gde covek da se od sebe sakrije,

da samom sebi ne sudi,

ili presudi...



Ma, mogu me lomiti vecno-

ali mi ne mogu dirati iluzije...



Divno je imati,

divno je zeleti svoje nestio,

skrivati u sebi vesto

jednu drugu stvarnost,

svoje parce svemira,

u koje niko ne dira,

divno je pobeci od nemira...



Volim te, iluzijo!

Anestezijo!

Ublazavas bol surove istine,

tebe mogu drzati za ruku,

tebi mogu napisati poruku,

koju niko citati nece!

Iluzijo srece!



Popuni praznine,

rupe u secanju...

Rasplamsaj vatru!

Smiri patnju!

Ne odlazi nikad...



Budi uvek moja iluzija!



Jer...

...nikad ne bi mogao da postojis

na tako divan nacin,

kao sto ne postojis....